ALEKSANDRA MILER JONČEVA Neumorna tvoriteljka paralelne dimenzije analitičnog

Aleksandra Miler Jončeva (1948) rođena je u Sofiji. Od malih nogu bila je okružena umetnošću – njen otac je radio kao profesor tipografije i direktor koledža za umetnost a majka je bila grafički dizajner. Tako da nije bila neočekivana Aleksandrina odluka da 1962. godine počne da studira na Umetničkoj školi u Sofiji, koju je na kraju uspešno završila. Nakon toga prelazi da studira na Akademiji vizuelnih umetnosti u Lajpcigu. Diplomirala je izložbeni dizajn i umetnost oglašavanja.

Tokom školovanja Aleksandra je upoznala i svog supruga Hansa Petera Milera, koji je takođe umetnik po profesiji. Venčali su se 1972. i od tog trenutka zajedno stvaraju i dele galerijski prostor. Ovaj umetnički par je toliko fundamentalno fasciniran svetom mitova da iz njega crpe svoje motive, izvedene tehnikom i preciznošću starih majstora, ujedno prožete nadrealističkim duhom.

„Moj posao je da stvaram slike koliko god mogu, a razgovor o tome kako treba da izgleda dobra slika prepuštam profesionalcima“, rekla je umetnica u jednom od intervjua.

Aleksandra važi za jednog od vodećih predstavnika druge generacije lajpciške škole, struje u slikarstvu koja je nastala šezdesetih godina prošlog veka na Lajpciškoj akademiji za grafiku, ali ju je brzo prerasla formirajući sopstveni umetnički izraz. Njen umetnički put nalazi se između simbolizma, nadrealizma i magičnog realizma.

Enigmatske metafore, bogate asocijacijama između sadašnjosti i prošlosti, nude novi pristup mitovima i legendama koje ova dva umetnika prikazuju kao arhetipove u kolektivnom sećanju čovečanstva, pazeći, ujedno da ih ne svode samo na to.

Rad Aleksandre Miler Jončeve je duboko ukorenjen u umetnosti, kulturi i intelektualnoj istoriji stare Evrope, s mostovima koji se pružaju ka Orijentu. Ona samouvereno parafrazira tradicionalne motive i ikonografije, stvara nove simbole i metafore, igra se protivrečnostima i transformacijama, traži veze i osmišljava figurativu koja je prikazana na način starih majstora. Ipak, ona je izuzetno savremena, ne zazire od kritičke teme, vanvremenski je validna i istovremeno vrši pronicljivu analizu hitnih pitanja samoocenjivanja i svetovrednovanja svog vremena.

Kao izvore slikarka koristi antičke priče o bogovima, basne, srednjovekovne legende, aspekte alhemije i misticizma, knjige čudesa i bajki. Da bi slikovnim narativima dala potreban stepen valjanosti, ona se oslanja na primere iz istorije, kao nekada Verner Tibke, na mitove antike od Kelta do starih Grka, ali pre svega na svedočanstva iz istorije umetnosti. Takav slikovni pristup omogućava široku, produktivnu otvorenost za tumačenje, pluralnost misli koje zahtevaju analizu i tumačenje, te višeslojno gledanje koje, zahvaljujući motivima i slikovnom jeziku njenog izražavanja, izbegava svaku preteranu jednoznačnost, neprestano obećavajući izuzetno uživanje i iznenađujuće uvide.

Pored nebrojenih ručnih crteža i grafika, Aleksandra Miler Jončeva je do danas stvorila preko 230 slika a njen karakterističan rad četkice omogućava da se iz njenog detaljnog, narativnog stila slikanja pojavljuju višestruke likovne kompozicije sa velikom gustinom naracije i pojedinačnim subjektima koji nam se iznova vraćaju u misli, zahtevajući ponovno pretresanje simbolike koju poseduju.