PETER PROKŠ

Peter Prokš (1935-2012) austrijski je umetnik, rođen u Beču, poznat kao jedan od najpoznatijih predstavnika bečke fantastične umetnosti. Bio je najstariji od četvoro dece. Otac Alfred Prokš je bio komercijalni umetnik i austrijski olimpijac, a majka mu je bila model. Profesija oca očigledno je veoma rano podstakla njegov talenat i interesovanje za crtanje, čak i ako je to, zbog vihora rata moglo da dođe do izržaja. Takođe zbog rata porodica je napustila Beč da živi u unutrašnjosti do kraja rata. Vratio se u Beč 1945. godine, gde je pohađao srednju školu a potom i studije grafičkog dizajna. Međutim, pošto se profesija grafičkog dizajnera, pokazala kao nedovoljno inspirativna za mladog Petera, on je nastavio da studira slikarstvo na Akademiji likovnih umetnosti u Beču, prvo na master-klasi Robina Kristijana Andersona, odakle ubrzo prelazi u majstorsku klasu čuvenog austrijskog slikara Sergijusa Pauzera, gde je učio tehnike starih majstora, i klasičnu mešanu tehniku.

Zahvaljujući tom obrazovanju, tamo je imao mogućnost da nauči klasičnu tehniku starih majstora. Zatim je još godinu dana studirao umetničke tehnike štampanja kod Kristijana Ludviga Martina, a posebno ga je privukla umetnost bakropisa koji je potpuno zaokupio njegovu pažnju. Ušao je u krugove bečkih fantastičnih realista i nakon završetka studija imao je prvu ličnu izložbu u galeriji Fuhs koja nije imala osobit odjek, ali mu je omogućila kontakte s galerijama i kolekcionarima što dovelo dobije mogućnost izlaganja širom sveta – Parizu, Rimu, Torinu, Minhenu, Kelnu, Dizeldorfu, Bazelu, Vaducu, Tokiju, Njujorku, Tel Avivu, Karakasu i na kraju, ali ne najmanje važno u Beču. Njegova dela su prepoznaju u celom svetu i možete ih nereteko pronaći u mnogim javnim i privatnim kolekcijama.

Kako je Prokš sazrevao kao umetnik, više se okretao klasičnoj mitologiji u kojoj je tražio inspiraciju, iako se i dalje povremeno bavio konvencionalnim hrišćanskim temama. Godine 1968. napravio je niz slika na temu četiri elementa i godišnjih doba.

Teško da bilo koji drugi opus liči na takav kontinuirani narativ u stalnom suočavanju sa sopstvenom ličnošću i iskustvom kao što to čini umetnost Petera Prokša. S obzirom na to, postaje očigledna i teškoća da se njegovo delo klasifikuje, jer se uvek pripisuje bečkoj školi fantastičnog realizma, ali i jasno pokazuje nadrealističke crte. Njegove slike pune detalja u kombinovanoj tehnici tempere i uljanih boja često je stvarao mesecima ili čak godinama. Ovaj metod zahteva mnogo vremena i rada, ali nema druge tehnike u kojoj možete postići takav sjaj boje i preciznost detalja.

Fantastični svet Petera Prokša brižljivo je konstruisana mentalna realnost projektovana zatim na slikarsko platno i fiksirana crtežom i bojom. On je ispunjen imaginarnim prostorima – ljudima, životinjama, pejzažima, florom i faunom, nastanjen humanoidnim, androginim bićima. Bogati akcesorij sačinjen podjednako od klasičnih i modernih, mitskih i realnih, konvencionalnih i ličnih simbola i metafora, uredno je pohranjen i sistematizovan u sferi predsvesnog, a upotrebljen s namerom i promišljeno od strane umetnika.

Nemoguće je ne primetiti mnoštvo slojeva veoma ozbiljnih genetskih naslaga, koje vode poreklo iz umetničkih baština raznih naroda i raznih vremena, što nimalo nije osujetilo poetsku čaroliju, koja obitava u širokom rasponu od manje ili više upadljive epske drame, pa sve do tananog lirskog dodira folklorne poezije veoma vešto oblikovanog u utisnutog u bajkovite prizore Petera Prokša.