HOK ALFREDSON Mistični viozionar čudesnih snova

Zagonetni Hok Alfredson (1960), umetnik švedskog porekla svoju publiku je našao u Njujorku, gde živi već dve decenije, zadržavši nepogrešiv severnoevropski kvalitet tona i tehnike unesene u svoj rad. Hokovi radovi pozivaju na senzualno posmatranje i otelotvoruju paradoks bezvremenosti. Stoga, nije bilo iznenađujuće kada je bio proglašen za „jednog od najčešće kupovanih evropskih savremenih nadrealista novog veka“.

Hok je stigao u Njujork 1995. i tokom prve godine 19 grupnih i dve samostalne izložbe. To mu je dodelilo titulu „miljenika njujorške andergraund umetničke scene“. Osim što je izlagao na egzotičnim lokacijama kao što su noćni klubovi i avangardne modne revije, njegovi radovi su prošli kroz prestižne prostore uključujući muzeje u galerije od Stokholma, preko Los Anđelesa, San Franciska, Čikaga, do Rima i Pariza.

Dok je sa svojom suprugom od 2001. do 2010. godine živeo u renomiranom Hotelu Čelsi, stotine posetilaca imale su priliku da otkriju radove Alfredsona svake godine. Tokom tih devet godina bilo je istaknuto preko 50 primera Hokovih radova u holu hotela, kao i na deset spratova viktorijanskog stepeništa.

Njegove slike pružaju direktnu vezu između onoga što je svesti nepoznato i onoga što nesvesno instinktivno zna. Dok gleda njegove zadivljujuće slike, čovek ima jak osećaj da je pristupio nekom obliku metafizičkog znanja koje je umetnik vešto preveo u fizički oblik.

Sam umetnik je o svom stvaranju rekao: „Slike mi ulaze u um i danju i noću i često se osećam primoran da ih izrazim čim dođu. Radim intuitivno. Kada počnem da slikam, nemam konačnu destinaciju. Umesto toga, dok radim, ohrabrujem podsvesne ideje i kosmičke sile da sarađuju u procesu. Ono čemu se nadam da ću postići kada slikam jeste osećaj misterije i lepote. Želim da stvorim viziju koju čak ni ja, kreator, ne razumem u potpunosti. Svoje slike najčešće definišem kao magični realizam uz dašak fantastike. Želim da prevedem gledaoca u izmenjeno stanje svesti gde će on ili ona možda biti skloni da iskuse ko su zaista kada su oslobođeni svakodnevnih misli. Moje slike deluju kao ogledala ili Roršahov test jer gledalac opaža slike filtrirane kroz sopstvenu stvarnost“.

Čovek bi pomislio da je nadrealizam iscrpeo svoj potencijal da dočara nove svetove, ali Hak je jedan od slikara koji pokazuje da je samo nekoliko procenata ovog unutrašnjeg sveta istraženo, poput okeana. Malo ljudi je bilo čak i na najdubljim mestima u okeanima, a kamoli da je tamo živelo. Niko još nije uspeo da konstruiše mašinu koja može da snimi naše snove, ali Alfredsonove slike predstavljaju zamenu za ovaj ozbiljan nedostatak.

Sanjive i fantastične izvedene teme su u zemljanim nijansama zelene, sive i braon. Susrećemo se sa vanzemaljskim vrstama priviđenja svetlih očiju, organskih krugova, kosmičkih spirala, krhotina stakla, kruna od trnja…

Neretko na njegovim slikama se pojavlju lica u frontalnoj perspektivi koja gledaju direktno u posmatrača. Ovi ambasadori snova pojavljuju se iz nepoznatog sveta i često nas posmatraju ravnodušnim pogledom, bez želje da prenesu bilo šta osim svog, veoma upadljivog prisustva. Uprkos svom neutralnom tonu, skoro svi imaju neodređeno preteći karakter – gledaocu su na putu i neće da pomere ni centimetar.

Kao filmske stvaraoce koji su doprineli njegovoj viziji umetnosti navodi Ingmara Bergmana i Alena Renea a od pisaca Karlosa Kastanedu, Hektora Grama i Džefa van der Mira, ali i našeg Zorana Živkovića.

Alfredson slika isključivo u ulju, a bez obzira na to da li je motiv haotična grupa formi ili pust pejzaž, uvek postoji mistično prisustvo koje ukazuje na svet suštinski drugačiji od sumorne svakodnevice. Njegove slike su poput roga izobilja iz kojeg možete crpeti osećaj začudnosti što će vam omogućiti da preživite sterilnu plitkost masovnog potrošačkog društva i monotonu rutinu i racionalnost ovog sveta koji uništava dušu.