LUKAŠ KANDL Lider magičnog realizma i neumorni tragač za tajnama simolike nepostojećeg

Na stvaralaštvo francuskog umetnika Lukaša Kandla (1944), rođenog u Češkoj, pre svega su uticale šezdesete. Kad je umetnik sazrevao, u sferi umetnosti dešavalo se paralelno mnoštvo snažnih promena – pop art, prihvatajući kulturu masovnih medija kroz umetnička dela Endija Vorhola i Roja Lihtenštajna, polako je rušio temelje na kojima je izgrađeno stvaranje umetnosti i njenapercepcija. Inspirisani imidžom popularne kulture i masovnog konzumerizma, sledbenici pop arta odbacili su autoritet klasične umetnosti, stvorivši savremeni pokret, dok je minimalizam, pojavljujuci se u isto vreme, odbacivao svaki oblik emocionalnog ispoljavanja i fokusirao se na teorijske karakteristike umetnosti s jednostavnošću i prazninom emocija kao ključnim konceptom.

Godine 2004, slikar Lukaš Kandl i njegova supruga Fransoa odlučno reaguju protiv subverzije i skandala, poricanja lepote, dekonstrukcije umetnosti, finansijske spekulacije, veštine zamenjene govorom, kršenja umetničkih standarda te grubog individualizma. Umetnik staje na čelo grupe umetničke grupe Libellule i svake godine zadaje temu i format članovima kako bi predstavili novu kolekciju na salonu Comparaisons, koji se održava svake godine u Grand Palasu u Parizu. Libellule okuplja tridesetak slikara koji potiču iz dvadeset zemalja i tri različita kontinenta, nudeći javnosti pristup izuzetnom portfoliju trenutno najboljih magično-realističnih slika širom sveta.

Sam umetnik radi u stilu koji se smatra magičnim realizmom – odaje počast velikim majstorima zamršeno detaljnim i stručno izvedenim fantastičnim slikama. Slikajući svoje omiljene životinje, biblijske i ezoterične teme, Lukašova umetnička dela su šifrovana simbolima koje zadivljujuće privlače pažnju gledalaca i prenose ih u svet poput snova. Radeći s tradicionalnim materijalima, svaki rad mu je bogato obojen, teksturiran i senzualan.

Umetnik ima zapaženu karijeru koja obuhvata 80 samostalnih izložbi i učešće na više od 500 grupnih izložbi. Dobitnik je brojnih nagrada, uključujući Zlatnu palmu na Festivalu umetnosti u Briselu (Belgija), nagradu nacionalnog saveta na Međunarodnoj nagradi Monte-Karlo (Monako), nagradu za prvo mesto na Umetničkom festivalu u Osaki (Japan) kao i nagrada Evropske fondacije.

Pre 19 godina, vi i vaša supruga odlučili ste da okupite najbolje svetske slikare magičnog realizma oko umetničkog pokreta Libellule, savremena renesansa“ Kako ste došli na tu ideju?

– Neretko razočaran grupnim izložbama na kojima su se nalazili radovi veoma različitih i upitnih kvaliteta, 2004. odlučio sam da napravim sopstvenu grupu. Istovremeno me je slikar Žan-Pjer Alo zamolio da ga zamenim na čelu grupe Visionirique-Etrange na pariskom salonu Comparaisons. Tada sam odlučio da zadam temu i format kako bih predstavio zajednički i koherentan rad, koji nikada pre nije urađen i još se ne radi na tom solonu. Iako su me kolege iz drugih grua kritikovale, nisam odstupio od svoje ideje i naš štand u Grand Palasu postao je najposećeniji i omiljen među posetiocima, što je izazvalo veliku ljubomoru.

Jednom ste rekli da vam je cilj bio da za 80. rođendan uredite knjigu sa svojom interpretacijom 246 Lafontenovih basni – kako napreduje vaša ideja, dokle ste stigli?

– Neumorno radim na ovom projektu i mislim da će biti spreman za moj 80. rođendan. Ostalo mi je još oko 65 slika.

Izlagali ste na preko 80 samostalnih izložbi i na više od 500 grupnih izložbi – da li ste ikada iskusili zamor materijala ili period kada vam se jednostavno ne da slikati?

– Na polju slikarstva rad me hrani, tako da nemam problema sa stvaranjem. Ne tako brzo kao što je to bilo dok sam imao 30 godina, ali nastavljam neumorno da radim.

Životinje su čest motiv na vašim slikama – zašto baš one, a ne, recimo, mrtva priroda?

– Ubeđen sam da su životinje sama po sebi živa bića, ispunjena duhom. Oni nam svojim jezikom govore o svom životu, sasvim uporedivom sa životom čoveka. Ono što me zaista zanima jeste duh, odnosno duša onoga što slikam. Doduše, moram vam reći da sam uradio nekoliko mrtvih priroda, ali, istina, ređe.

Da li imate omiljenu životinju i da li postoji neka koju biste želeli da naslikate, a još niste?

– Posebno volim divlje životinje, mačke i konje. Mislim da sam naveo sve koje volim i koje sam slikao.

Gde nalazite inspiraciju za svoje slike?

– Inspiracija mi dolazi lako, u mislima, ponekad u snovima. Znate, ja vežbam sanjarenje. U svom ateljeu sanjam svoju sliku, ali otvorenih očie, ne spavajući zaista.

Šta je to što Vas privlači ezoterijskim temama?

– To su teme koje idu u istom pravcu kao i snovi. Ne nalazim ih u konkretnom životu, već u paralelnom, imaginarnom, nadrealnom životu.

Vaše slike često sadrže skrivene poruke, kome su ove poruke namenjene?

– Ove poruke su vezane za ezoteričnu stranu mog slikarstva. Moj cilj je da ko god pogleda sliku može da je razume na svoj način. Nekoliko gledalaca ispred iste slike imaju različita tumačenja. Skrivena poruka svakoj osobi se ukazuje drugačije.

Odakle ta nota humora koja se provlači kroz vaša dela?

– Volim skrivene poruke, imaginacije, ali ne i zlokobne snove. Pa čak i ako je tema teška, pobrinem se da se smejemo ili zabavimo.

Savremena umetnost se zasnivala na provokacijama bez sadržaja, a sada smo svedoci eksplozije AI umetnosti i automatskog generisanja slika, kakav je vaš stav o tome?

– Ne zanima me ova vrsta savremene umetnosti. Više volim da svaki umetnik radi sa svojim tehničkim, likovnim kapacitetima. Više volim mane u ljudskom telu nego hladno savršenstvo mašine. Perfekcija me ne zanima.

Na čemu trenutno radite i šta spremate ljubiteljima vaše umetnosti?

– I dalje radim na La Fontaineu, verovatno još 18 meseci. Onda ću se s velikim zadovoljstvom vratiti duhovnim, ezoterijskim temama kojima zaista želim da se ponovo pozabavim.