DŽEJMS GERNI Kralj ostrvske utopije ljudi i dinosaurusa

Kao dečak, Džejms Gerni (1958) nije mogao jednostavno da dođe do knjiga o dinosaurusima, temi koja ga je oduvek zanimala. U Palo Altu, u Kaliforniji, gde je odrastao, poseta muzeju iz detinjstva omogućila mu je prvi susret sa skeletom ogromnog alosaurusa i začetak doživotne ljubavi prema praistoriji. Kada je muzej bio zatvoren tokom noći, on je zamišljao skelete dinosaurusa kako, prema rečima samo umetnika, „zakoračuju preko ograde i vrebaju hodnicima pre nego što se u zoru vrate na svoje postamente“.

Gernijeva sanjarenja su ubrzo razbuktala njegova interesovanja za arheologiju i izgubljene civilizacije. Tokom njegove mladosti, časopis National Geographic pružao je lak pristup pričama o avanturama i kulturama sveta. Umetnik se priseća mnogih sati provedenih posle škole prekopavajući svoje dvorište u predgrađu u potrazi za vrhovima strela ili i izgubljenim hramom.

Kao student na Kalifornijskom univerzitetu u Berkliju, Džejms Gerni tražio je profesore koji su delili njegovu strast prema arheologiji i paleontologiji, paralelno proučavajući zbirke u regionalnim muzejima. Napravio je detaljne skice egipatskih crteža skarabeja za naučnu publikaciju, a nakon učešća u arheološkim iskopavanjima, odlučio je da se upiše u antropologiju.

Gerni je nastavio svoje interesovanje za crtanje i slikanje na Umetničkom koledžu za dizajn u Pasadeni, Kalifornija, slikajućii na otvorenom kad god bi mu se ukazala prilika. Voli da istakne da je samouk umetnik jer je većinu stvari koje je primenio na svojim slikama naučio potpuno sam.

Putovanje železnicom s prijateljem i kolegom umetnikom Tomasom Kinkejdom rezultiralo je njegovom prvom objavljenom knjigom The Artist’s Guide to Sketching (1982). Kasnije je slikao pozadinu iz džungle i vulkana za velike filmove, što je izazvalo njegovo interesovanje za žanr fantazije. Njegova umetnost se ubrzo pojavila na naslovnicama knjiga iz oblasti naučne fantastike i fantastike, ali njegov veliki proboj kao ilustrator došao je zahvaljujući magazinu National Geographic. Niz izazovnih zadataka za publikaciju pružio mu je priliku za rad s naučnicima i istoričarima, kao i priliku da rekreira svetove koji se ne mogu fotografisati.

Poslali su ga u Jerusalim, Atinu i Rim. Umetnik kaže da je bio strahovito inspirisan tim poznatim starim gradovima. Proveo je vreme sa Rikom Bronsonom, arheologom koji je bio baš poput Indijane Džonsa. Vodio ga je kroz obrasle džungle da pronađe malo poznate etrurske ruševine, a onda su se spuštali niz merdevine u novootkrivene grobnice. Sedeći noću oko logorske vatre, dr Bronson i on bi sanjarili da će otkriti izgubljene gradove poput Mačua Pikčua ili Troje. Shvatio je da uvek može da naslika izgubljeni grad, što ga je podstaklo da kreira Paradu dinosaurusa i Grad vodopada, dve slike objavljene 1990. godine, koje su inspirisale konceptualni okvir za Dinotopiju – izgubljeno mirno ostrvo koje je naseljeno dinosaurusima i ljudima. Nakon toga nacrtao je mapu nepoznatog ostrva i došao na ideju viktorijanskog istraživača koji otkriva ovo ostrvo i izveštava o njemu u svom dnevniku.

Tokom godina rada, umetnik je uronio u svaki detalj ostrva, od mapa do mehanike i metafizike. Bestseler Njujork tajmsa, Dinotopia: A Land Apart from Time, objavljen je na osamnaest jezika u preko dva miliona prodatih primeraka.

Sve slike u Dinotopiji naslikane su uljem. Često je radio na teškoj ilustracijskoj tabli, a ponekad i na uljem premazanom lanenom platnu. Za rad na otvorenom u poslednje vreme koristi više vodenih medija: akvarel, gvaš i kazein. Napravio je i  nekoliko video-tutorijala o akvarelu i gvašu, koje zainteresovani mogu da pogledaju na njegovom sajtu jamesGernei.com.

Na pitanje koji je njegov recept za kreiranje savršene palete, on kaže: „Kada je u pitanju boja, manje je više. Zabavno je posedovati mnogo nijansi, ali njihovo prisustvo na paleti ne garantuje dobru šemu boja. Previše pigmenata može dovesti do takozvane bolesti voćne salate, u kojoj se nepovezane boje takmiče za pažnju posmatrača. Ograničena paleta rezultira slikom harmoničnijim efektom“.

Umetnik ističe da su na njegov rad uticali junaci iz sveta ilustracije ranih decenija 20. veka: Hauard Pajl, Edvin Ostin Ebi, N. K. Vajet, Norman Rokvel i Din Kornvel. Svi oni, pa i sam Džejms, verovali su da ilustrator prvo mora da bude umetnik, što znači da mora da se oslanja na ličnu viziju u svemu što radi, bilo da je reč o naslovnoj strani časopisa, uramljenom printu za zid ili muralu u javnom prostoru.

Poznat i kao ilustrator sedamnaest američkih poštanskih maraka, Džejms Gerni danas živi u dolini reke Hadson u Njujorku, gde uživa da se bavi svojom slikarstvu na otvorenom, inspirisan tradicijom škole reke Hadson iz 19. veka.

Samostalne izložbe njegovih umetničkih dela su održane u muzejima širom sveta a često radi kao predavač u umetničkim školama, filmskim studijima i kompanijama za video-igre. Njegova knjiga iz 2010. „Boja i svetlost: Vodič za slikara realistu“,  zasnovana je na njegovom blogu Gerneijournei.blogspot.com, bila je najprodavanija knjiga o slikarstvu na Amazonu više od 52 nedelje.