BORIS VALJEHO Ljubimac mnogih generacija

Boris Valjeho, koji se smatra jednim od majstora moderne ilustracije fantastike, rođen je u Limi, Peru, 8. januara 1941, u porodici uglednog advokata. Za umetnost i muziku se zainteresovao još u ranom detinjstvu. U želji da postane koncertni violinista, sedam godina je pohađao časove violine. Zatim, dve godine ide na predmedicinske studije za lekara (kasnije mu je ovaj dvogodišnji kurs, posebno studija anatomije, pomogao da nauči da crta ljudsko telo). Nakon ohrabrenja svojih prijatelja , koji su primetili kako dobro crta, prijavio se na odsek za grafičku umetnost peruanske Nacionalne škole lepih umetnosti, gde je dobio petogodišnju stipendiju.

Valjeho je brzo stekao samopouzdanje kao umetnik, a 1964. sastavio je portfolio i emigrirao u Ameriku.  U Njujork je stigao sa 80 dolara u džepu i bez znanja engleskog. Nije imao prijatelja, ali je srećom naleteo na nekoliko peruanskih imigranata koji su mu pomogli da pronađe smeštaj i da se zaposli u odeljenju za oglašavanje jedne kompanije u Hartfordu. Nakon šestomesečnog probnog perioda prebačen je u kancelariju u Njujorku, gde je upoznao Doris, svoju buduću suprugu. Posle dve godine rada u kompaniji, postao je slobodni umetnik.

Tokom narednih osam godina radio je na raznim projektima, od reklama za čizme i kravate do božićnih čestitki. Radio je i na ilustracijama i naslovnicama za stripove.

„Već sam nekoliko godina uspešno radio kao ilustrator, kada sam na naslovnici američkog strip-magazina otkrio umetnost fantastike. Bila je to hrabra žena koja se borila protiv praistorijskog čudovišta. Odjednom sam znao da je to ono što želim da radim. Oduvek sam gajio posebnu ljubav prema savršenoj građi ljudskog tela, a umetnost fantazije mi je omogućila da u svojim radovima prikažem mišićava i čulna tela u svim varijacijama. A pošto volim ljudska tela, uvek se trudim da ih slikam da budu što lepša i savršenija“, kaže Valjeho.

Samo od kraja sedamdesetih Boris Valjeho je dizajnirao više od 300 naslovnica, uključujući „Tarzan“, „Konan Varvarin“, „Crvenu Sonju“, „Džona Kartera“ i strip magazin „Heavi Metal“. Radio je za skoro svaku veću izdavačku kuću s naučnofantastičnim/fantastičnim linijama.

Ogromna većina njegovog dela prikazuje scene divljačke i efektne senzualnosti; međutim, nije ga samo izbor tema učinio jednim od najpopularnijih ilustratora svog vremena, već i njegova stručnost kao slikara. Kompozicija i kolorit njegovih impresivnih umetničkih dela svedoče o tome da su na njih uticalo nekoliko stotina godina slikarstva.

Valjehov omiljeni umetnički medij je uljana boja a subjekti njegovih hiperreprezentativnih slika su bogovi, čudovišta i mišićavi muški i ženski borci spremni za borbu. Neke od njegovih muških figura je modelirao sam Valjeho, a mnoge njegove kasnije ženske likove je modelirala njegova druga supruga, slikarka i model Džuli Bel, s kojom se oženio 1994. Njegovi najnoviji radovi i dalje zadržavaju teške elemente fantazije, ali više naginju ka erotici, a ne čistoj fantaziji.
Danas je Boris Valjeho ikona fantstične umetnosti. Ipak, on ne spava na lovorika,a već neprestano nastoji da prevaziđe ono što je postigao.